Češka je na vlastitom primjeru vidjela korist toga što je dio struktura Evropske unije i Sjevernoatlantskog saveza (NATO) i to je značajno doprinijelo sigurnosti i prosperitetu, kao i stabilnosti zemlje i poziciji unutar Evrope i svijeta.
Ovo je u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) rekao Petr Pavel, predsjednik Češke.
Pavel je u Bosni i Hercegovini boravio 23. januara, kada se susreo s članovima državnog predsjedništva.
Gospodine predsjedniče, u službenoj ste posjeti Bosni i Hercegovini i već ste imali nekoliko sastanaka sa bh. zvaničnicima. Ranije danas ste izjavili da je veoma važno da Bosna i Hercegovina i ostale balkanske zemlje postanu dio Evropske unije. Kako vidite napredak BiH na tom putu?
Dozvolite mi da počnem tako što ću reći da Češka Republika svo vrijeme podržava članstvo svih zemalja Zapadnog Balkana u Evropskoj uniji, a također i u NATO-u. Jer, na sopstvenom primjeru vidimo korist toga što smo dio ovih struktura.
To je značajno doprinijelo našoj sigurnosti i prosperitetu, kao i stabilnosti i poziciji unutar Evrope i svijeta.
Voljeli bismo vidjeti isto i za Bosnu i Hercegovinu. Ne samo iz razloga što Bosnu i Hercegovinu smatramo prijateljskom zemljom, već i zbog toga što vidimo da je to korisno i za region i za EU.
Situacija za sada je na pravom putu. Pozdravljam to što su sve stranke sa kojima sam se sreo u dogovoru oko evropskog puta. Očigledno je da imaju određeni “domaći zadaci” koji treba da se urade. Namjerno kažem “domaći”, jer niko ne može pomoći bosanskim vlastima da usvoje zakone, naprave nominacije koje su preduslov za otvaranje pregovora o pristupanju.
Ali, imam tendenciju da vjerujem da ćete vi, mislim na sve Bosance, vidjeti korist od članstva u EU i da ćete gurati svoje političare, vaše stranke, da postignu dogovor. Očigledno je neophodno da to bude u vrhu vaših tema, ovaj zajednički cilj, da svim bh. građanima učinimo život boljim kroz integraciju u evropske strukture i s tim na umu da prevaziđemo unutrašnje razlike koje još postoje.
Vjerujem da je to moguće i mi ćemo dati sve od sebe da pomognemo Bosni u ovom nastojanju.
Pojedini političari u Bosni i Hercegovini, prvenstveno Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska, ima prijateljske odnose s ruskim predsjednikom Putinom, mislite li da je to prepreka za bosanskohercegovačku evropsku budućnost?
Ne nužno, jer će i ljudima u Republici Srpskoj, članstvo u EU donijeti konkretne koristi za njihove živote.
Tako da mislim da lični odnosi lidera neće predstavljati kritičnu prepreku.
Ono što je bitno je da se sve strane dogovore oko svih onih zadataka koje imaju pred sobom i da ne blokiraju napredak. Inače bi morali da objašnjavaju sopstvenom stanovništvu zašto sprečavaju da im život postane bolji.
Koliko je, u tom kontekstu važno da Bosna i Hercegovina postane članica NATO-a?
Opet bih se vratio na primjer svoje zemlje. Bili smo u sličnoj situaciji kao BiH danas prije 30 godina, kada je Varšavski pakt nestao i odjednom smo bili u nekoj vrsti sigurnosnog vakuuma.
Moji prethodnici su, očigledno s pravom razmatrali opcije za, tada još Čehoslovačku – da li ćemo ostati sami, sa svim rizicima ili pokušati da postanemo članovi euroatlantske zajednice kojoj smo vjerovali da pripadamo tradicijom i vrijednostima.
I očito smo shvatili da ostati sam nije opcija, pogotovo u okruženju u kojem živimo koje je u sigurnosnom smislu prilično nestabilno i u ekonomskom smislu gotovo neodrživo da se zemlja, čak i naše veličine takmiči s većim zemljama ili grupama zemalja.
Dakle, sav naš trud je bio usmjeren da postanemo članica NATO-a da dobijemo sigurnosne garancije, a zatim i da postanemo članica EU kako bismo postali sigurna i prosperitetna zemlja. To nam je omogućilo da se pokažemo zemljama EU da smo sigurna zemlja za investicije.
Dakle, članstvo u NATO-u imalo je niz prednosti osim sigurnosti. I vjerujem da je tako i sa zemljama u ovom regionu. Tražite stabilnost, predvidljivo okruženje, funkcionalne institucije, vladavinu prava, odgovornost. Sve su to stvari koje mogu garantovati NATO i EU.
Bez da se pretvaramo da su ove dvije institucije savršene. Nisu. Ali, članstvo u institucijama demokratskih zemalja daje svakom članu pravo i mogućnost da to promijeni.
Kako gledate na odnose između Srbije i entiteta Republika Srpska? Zvaničnici Republike Srpske prijete otcjepljenjem već godinama, slave neustavni praznik, negiraju genocid, ali nema jasne osude naspram tih prijetnji od Srbije, naprotiv?
Ono što ja čujem jeste da suprotni pogledi predsjednika Vučića ne obeshrabruju Milorada Dodika u njegovim separatističkim nastojanjima.
Vjerujem da Aleksandar Vučić prilično dobro razumije da bi bilo kakav pokušaj odvajanja Republike Srpske rezultirao velikom destabilizacijom u regiji. Da će osnažiti zemlje koje stoje iza Dejtonskog mirovnog sporazuma da se snažno tome usprotive.
Mislim da nije ni u interesu ljudi u Republici Srpskoj da se odvoje, jer Republika Srpska bi bila ekonomski neodrživa. Mislim da je uvijek fer da neko kaže A, neko B ili C, kako bi objasnio sve probleme kroz kontekst.
Znam da ponekad neki političari nastupaju kroz nacionalistički ton, ali to nikad ne pomaže. Karte su na stolu, imamo Bosnu i Hercegovinu sa svim etničkim grupama koje žive tu, i ako ostanu zajedno to jedino može značiti dobrobit za sve. Jer sa svim tim razlikama, različitim kulturama, religijama, zapravo je prednost, a ne problem ove države.
To nije suprotno identitetima, jer su etničke grupe uvijek bili Srbi, Bošnjaci ili Hrvati, ali će biti i stanovnici Bosne i Hercegovine, a na kraju, što ja snažno podržavam, oni će također biti i Evropani.
Novi američki predsjednik Donald Trump započeo je mandat. Koja je vaša reakcija na njegove prve korake u vezi s Ukrajinom? Ima li ikakvih očekivanja ili zabrinutosti kada govorimo o tome?
Mislim da s dolaskom ili povratkom Donalda Trumpa na poziciju američkog predsjednika, mnogi ljudi, mnogi zemlje imaju velika očekivanja. Možemo reći da to očigledno predstavlja jednu priliku.
Možemo sačekati da vidimo konkretnu politiku vis-a-vis Rusije i Ukrajine. Do sada smo samo čuli nekoliko prijedloga, koje još nisu zvanično artikulisani, ali predsjednik Trump je jasno izrazio volju da doprinese, što neće doprinijeti ratu.
Možemo samo pozdraviti to, jer svi su sada iscrpljeni zbog rata, posebno ove dvije zemlje, Rusija i Ukrajina. Potrošile su ogromne resurse, pretrpjele mnogo gubitaka, sada je trenutak da se zaustavi ovaj rat koji je donio mnogo patnje.
Očigledno, moramo reći da je sa ovom rezolucijom uvijek jasno ko je agresor, a ko žrtva. Vjerujem da će Donald Trump u svom nastojanju da dođe do mirovnog sporazuma u Ukrajini, poštovati pravo Ukrajine da dođe do mira, ali i pravde za žrtve i da to ne bude nagrada za agresore.
I trebao bi, također, uključiti evropske zemlje, da možemo prezentirati i naše stavove po pitanju evropske sigurnosti, koja će imati ulogu ako budemo diskutovali s Rusijom.
Šta očekujete od vanjske politike Sjedinjenih Država u budućnosti?
Biće fokusirana na “Amerika prije svega”, kao što smo čuli. Znači, zaštita američkih interesa u ekonomiji, u sigurnosti će biti uvijek na vrhu.
To nije nešto što je loše za nas. Sjedinjene Države su najmoćnija demokratska zemlja, imaju veliki značaj za nas, i ne samo za nas. Tu su mnogi dugoročni strateški interesi koji su vezani sa našima, tako da, ako mi nađemo način da idemo zajedno, ako nađemo način da izbjegnemo nepotrebne takse između Evropske unije i SAD-a, i ako se fokusiramo na saradnju, razmjenu, na otvaranje naših istraživanja i razvoja, umjesto da ih zatvarano, tako ćemo biti mnogo više biti konkurentni prema Kini, što je naš sistemski suparnik, mislim da ćemo biti na pravom putu.
Kako gledate na ulogu Kine u ratu u Ukrajini? Koliko je do sada Kina bila aktivna?
Da budem veoma otvoren – Kina je na strani Rusije. Kina pomaže Rusiji da nastavi s ratom, jer joj dostavlja tehnologiju dvostruke namjene, koja je pod sankcijama Zapada. Kina koristi pristup, kako bi i od Rusije i od Zapada mogla imati koristi da ojača svoju moć.
Mislim da je to korištenje supermoći vrlo neodgovorna. Zato smo mi, ali i ja lično tokom zasijedanja Vijeća sigurnosti u New Yorku, prozvali Kinu da preuzme odgovornost za rezoluciju.
Sigurno nije moguće za zemlju s tolikim utjecajem, poput Kine, da samo uzima benefite od supermoći, a da ne preuzme odgovornost. Dakle, Kina može imati ključnu ulogu u uvjeravanju Rusije da zaustavi rat, a Kina može imati i pozitivnu ulogu u smirivanju tenzija nakon rata.
Ali, do sada, nismo vidjeli te napore. Kina se i dalje stavlja na stranu Rusije, i kao takva je faktički njena saveznica.
