Takav izvještaj na jednom mjestu objedinjava sve važne informacije o održivosti kompanija i pruža uvid u odnos kompanije prema zaposlenicima, kupcima, prirodnim resursima, lokalnoj zajednici, dobavljačima i drugim učesnicima u lancu stvaranja vrijednosti. Sve to u sklopu godišnjeg izvještaja kompanija. I da ne bude zabune. Ne očekuje se da sve u ovoj oblasti bude spremno sutra, proces je to koji će potrajati, no što prije krene prilagođavanje, bit će brže i lakše.
Biti okolišni održiv znači, objašnjavaju nam stručnjaci, povećati efikasnost, smanjiti upotrebu energije iz neobnovljivih izvora, spriječiti onečišćenje vode, zraka, tla, smanjiti količine otpada, izbjeći, koliko god se može, negativan učinak na prirodna staništa. Bh. privrednici u tom kontekstu bit će obavezni primijeniti ESG standard. Dio je to zelene ekonomije, na koju naprednija tržišta, poput jedinstvenog evropskog, itekako obraćaju pažnju. A evo šta je suština.
Nikolinu Markotu Vukić, ESG risk menadžer:
-Sve te informacije bit će revidirane od strane vanjskog pružitelja usluga. Provjere će biti digitalizirane i trebat će biti napisane u skladu sa standardima. Finansijsko izvještavanje postaje šire nego kako smo navikli. Danas ono postaje održivije, transparentnije. Moći će se uspoređivati okolišni pokazatelji, a cilj je da se mobilizira privatni kapital od održivih investicija jer Evropska komisija i svjetski lideri primjetili su da ne mogu sami ostvariti ciljeve održivog razvoja.
Godišnji izvještaj morat će proširiti svaka kompanija s više od 250 uposlenika. Te kompanije će morati izvještavati i o dobavljačkom lancu i svi iz tog lanca morat će prilagoditi poslovanje ili promijeniti model rada kako ne bi izgubili kupce. Kako nam to objašnjavaju, i istraživanja su pokazala da ulaganja u materijalna ESG područja mogu pozitivno utjecati na vrijednost preduzeća u dugom roku, dok ulaganja u nematerijalna područja neće rezultirati značajnim finansijskim rezultatima.
Silvije Orsag, rofesor na Univerzitetu u Zagrebu:
-Prvenstveno cijela zemlja je kao planeta u izazovu održivosti. Načelno se o tome pogrešno priča. Uglavnom se priča o tome da li porfit ili održivost nema ili ako govorimo o ekonomiji ona može biti porfitabilna što znači da održivi projekti i zelena tranzicija mora biti profitabilna i ne možete graditi budućnost koja traži razvoj na stagnaciji. Mnogi primjeri pokazuju kako postoji jako puno održivih projekata koji mogu biti izuzetno profitabilni.
Investitori, dominantno oni s naprednijih tržišta, u kontekstu Evropskog zelenog plana ovakve faktore uključuju u odlučivanje o ulaganju jer dobijaju informacije o otpornosti kompanije na rizike. Oni koji se toga pridržavaju lakše privlače kapital. Dio istraživanja, pričaju nam oni koji poznaju materiju, pokazuje kako potrošači, naročito mlađe generacije, sve više pažnje obraćaju na društvenu odgovornost preduzeća, štaviše zaobilaze kompanije koje nisu okolišno odgovorne.
Amra Salihović, stručnjakinja u oblasti računovodstva i revizije „Revicon“:
-Već su se promjene počele dešavati na globalnoj sceni. Usvajaju se nova pravila integrisanog finansijskog izvještavana. Izvještavanjem informacija koje nisu striktno finansijske nego koje su informacije kojima mi prezentiramo javnosti odgvornosti prema društvenoj sredini i okolišu. To su ESG standardi. Koliko god nam se čini da je daleko to je tu.
Cijeli prilog pogledajte OVDJE.