Danas je tačno 30 godina od smrti Boška i Admire, mladog zaljubljenog para koji su poginuli zbog mržnje i od metaka koji su 1993. godine ispaljeni tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu ispaljeni na njen glavni grad.
Ubijeni su 18. maja 1993, a njihova tijela danima su bila ostavljena da leže na ulici jer nijedna strana nije preuzela odgovornost za smrt dvoje nenaoružanih civila.
Priča o sarajevskom Romeu i Juliji, obišla je svijet zahvaljujući američkom reporteru Kurtu Schorku, koji je prenio priču o njihovoj tragičnoj ljubavi.
Dvoje tadašnjih 25-godišnjaka, sticajem ljubavnih okolnosti Srbin i Bošnjakinja, pokušali su da pobjegnu iz grada. Oko 17 sati su došli do mosta Vrbanja. Potrčali su, držeći se čvrsto za ruke… Snajperski metak je pogodio Boška i on je pao. Umro je na licu mjesta, a Admira je bila ranjena. Jaukala je i puzala prema njemu. Zagrlila ga je, a zatim je i ona izdahnula..
Njihov prelazak, prema brojnim svedočenjima bio je dogovoren sa obje vojske, a ni danas nije jasno zašto su pucali na njih.
Tu, na ničijoj zemlji, nadomak slobode, zaustavili su ih meci.
Njihova ljubav je bila iskrena i čvrsta. Roditelji su bili sretni gledajući kako se mladi godinama lijepo slažu i neizmjerno vole. Nikome nije smetalo što su različite vjeroispovijesti.
Snage UN-a su odbile pomoći u izvlačenju tijela dok su se obje strane u sukobu međusobno optuživale za smrt mladog para.
Osmi dan srpska vojska odnijela njihova tijela i sahranila ih u Lukavici na srpskom vojničkom groblju. Nikad se nije saznalo s koje strane su pucali na mladi par jer nikada nije pokrenuta istraga. Nikada niko nije optužen za ovo ubistvo.