Danijel Dado Vranešević (25), mladić iz Subotice, sugrađanima je poznat iz kluba, inkluzivnog centra „Zvuci srca“ u kom rade osobe sa smetnjama u razvoju, i gdje odlično kuva domaću kafu, priprema napitke i goste poslužuje onako kako to dolikuje, s poštovanjem i osmjehom na licu.

Međutim, Dado, iako ima Daunov sindrom je završio i kurs za masažu! Već dvije i po godine članove porodice, prijatelje i poznanike uspješno masira, a prema riječima njegovog oca Vedrana : bukvalno podiže na noge što mogu da potvrde svi koji su došli na masažu sa bolovima u leđima, u ramenima i sa drugim problemima ili zato što vole ovaj vid opuštanja, prenosi Blic.

Knjigovezac na kursu za masažu

– Završio sam specijalnu osnovnu, a zatim i srednju školu u Subotici. Po struci sam knjigovezac, ali pošto je moja tetka terapeut u bolnici uz nju sam zavolio masažu. Upisao sam zvaničan kurs za relaksacionu masažu na Otvorenom univerzitetu gdje je obuku radila žena iz bolnice i srećan sam zbog diplome koju imam, ali i svega što sam naučio – priča nam Dado.

Kako Dado masira?

Na razgovor je u kafić došao potpuno samostalno autobusom, mada do grada dolazi i biciklom. Voli da priča o masaži, još više da je radi i ističe da je puno naučio na obuci i kroz praksu i teoriju. Ne krije da je teorijski dio za njega bio malo teži.

– Ipak sam savladao sve. Masaža je jako dobra i moj savjet je da svako ide barem jednom mjesečno na masažu, a ko ima vremena može i dva i više puta – kaže Dado.

Na pitanje kako masira, objašnjava da prvo ide glađenje…

– Poslije površinskog glađenja, kod relaksacione masaže ide trljanje, onda gnječenje, lupkanje i vibracija. To je proces masaže i to jako volim da radim. Nemam sada cjenovnik, već ko koliko želi i misli da sam zaslužio da zaradim toliko mi ostavi novca. Koliko su ljudi zadovoljni mojom masažom, toliko su zadovoljni i sa mnom i toliko mi plate. Masiram uglavnom naše kućne prijatelje, ali pozivam sve koji misle da im treba moja usluga i pomoć da se jave – kaže Dado.

Nema cjenovnik, radi za donacije

Kako smo čuli od Subotičana, onih koji redovno idu na relaksacione masaže i koji su bili i kod Dade, on dobro masira i svi su zadovoljni njegovom uslugom i smatraju da zaslužuje da mu se njegov rad plati isto koliko bi platili bilo kod drugog masera.

Za sve nedoumice u vazi masaže obraća se tetki, i nju masira, ali i oca koji tvrdi da od kada mu sin ima ovaj zanat u rukama nije morao nijednom kod ljekara da ide. Za sada radi kod kuće, u svojoj sobi gdje je sve prilagođeno masaži. Ima mirisne materije kako to priliči relaksirajućoj atmosferi, i kaže : kod njega je sve kako treba da bude!

Preporodio oca od kada masira

– Jako mi odgovara njegovo gnječenje i masiranje. Potpuno me opusti i zaista relaksira. Svako treba da mu kaže da li voli više nježnije ili grublje, laktom, kako kome odgovara i on se toga pridržava – kaže nam Dadin tata Vedran Vranešević, a maser ističe da putem interneta prati sve što ima veze sa masažama, u toku je sa trendovima iz te oblasti i sam voli jako da snima i objavljuje na društvenim mrežama razne video klipove i fotografije.

Snovi, želje i planovi

– Imam „Facebook“ i „Instagram“ svoje profile i volim da se oglašavam putem društvenih mreža. Volio bih kada bi mogao da sarađujem sa velikim firmama koje imaju puno zaposlenih i da ih masiram – kaže Dado.

Koliko ovaj mladić sebe pronalazi u poslu masera i da mu to stvarno leži, govori i njegova ustreptalost i ushićenje dok priča. Tvrdi da su njegove mušterije zadovoljne i to mu je i najvažnije.

Jedino mu je sporno što radi kod kuće na koju je inače „osuđen“, te mu je dolazak u klub „Zvuci srca Subotica“ i rad u njemu veoma značajan. Nada se da upravo u tom iskoraku leži njegova odskočna daska.

– Počeo sam da dolazim u klub zbog društva i da bih ušao u sistem. Upoznao sam dosta ljudi i izvan kluba. PodIjelio sam već sve vizit kartice koje sam imao za masažu, pa ih trenutno nemam. Bili su nam fudbaleri u klubu i dao sam im po vizitku. Najbolje je da zovu mog tatu i da s njim dogovore kada žele masažu, a mogu poslati i poruku. Najvažnije mi je da radim jer želim da zaradim novac za putovanja po svijetu – otkriva nam Dado.

Sanja putovanja

Putovanja su njegova velika strast i želja. Na pitanje da li je već putovao kaže da jeste, ali sa roditeljima, a njegova želja je da se u svijet otisne sam.

– Bio sam u Bosni, Hrvatskoj, Italiji i Sloveniji… Rođeni brat mi je sada u Sloveniji. Volim da odem kod njega, ali više mi je želja još dalje inostranstvo. Volio bih da odem u Hamburg, tamo mi je ujak, ali i druge zemlje da vidim. Kada gledam internet i kako je tamo, sviđa mi se luksuz. Ne bih da živim kod brata ili ujaka, već da sam samostalan, u svom stanu i da radim – kaže Dado.

Sluša savijete brata

U Klubu su jako zadovoljni njegovim radom i svime što je do sada pokazao da može i ume, a nema stvari koje ovaj vispreni mladić ne može. Samopouzdanja mu ne manjka, očigledan je ogroman rad roditelja i svih onih koji ga prate na životnom putu. Iako ga savjetuju da mu neko od njih objavljuje oglase za masažu, pošto ponekad greši u pisanju i dok priča, on se čvrsto drži svog stava da može to i sam. Na našu preporuku da ih posluša kaže da najviše voli savijete svog brata i njega i sluša. Ističe da kada brat dođe iz Slovenije u Suboticu dođe i u klub da ga poseti. To mu znači.

-Preporučio bih ljudima da idu na masažu, volio bih da ih ja masiram i da me plate koliko misle da sam zaslužio. Za sada imam samo privatne društvene mreže, ali se nadam i poslovnim stranicama na internetu. Zapratite me – poručuje Dado.

Zapošljavanje osoba sa invaliditetom

-Preduzetnici, društveno odgovorne firme, javni sektor, treba da prepoznaju šta naša djeca zaista mogu. Ako smo donijeli zakon da na 25 osoba moramo da imamo jednu osobu sa invaliditetom, onda bi bilo dobro da pokušamo da u našu zajednicu uključimo i njih i da bar jednu osobu angažuju makar na par sati. Da li će biti kuriri, higijeničari, bilo šta, ali da budu uključeni u društvo. Moj utisak je da većina ljudi iz straha od nepoznatog ne želi da ulazi u to, i jedan određen broj je i spreman da plaća kaznene poene koji se slivaju poslije kroz javne pozive gdje se angažuju ljudi kroz javne radove. Zašto je problem da ovi mladići budu makar sat vremena angažovani po kafićima? – kaže Suzana Skenderović, predsednica Udruženja za pomoć osobama sa autizimom Subotica i inicijator i idejni tvorac otvaranja Kluba „Zvuci srca“ u Subotici, gdje se kuvaju najbolje kafe na sjeveru Srbije i gdje se gosti poslužuju s ljubavlju, a cjenovnik ne postoji. U kutiju na stolu, kada krenete iz kluba, ostavite donaciju!